Sokobanja nema puteve, ali ima dušu

Društvo

Službena poseta Sokobanji bio je i prvi boravak Alena Šćurica, predsednika Evropske mažoret asocijacije ovom delu Srbije. Gostoprimljivi i srdačni Sokobanjčani nisu ga, kaže, ostavili ravnodušnim, a sve što je čuo, video i doživeo u sokobanjskom kraju prezentovaće pred Upravnim odborom koji će dati konačnu reč o ovogodišnjem domaćinu Evropskog prvenstva mažoretkinja.

Alen Šćuric ‒ Ovde su standardne stvari koje u Srbiji uopšte možete videti, to je gostoprimstvo, odlična hrana, krasni ljudi koji se jako puno trude i koji su u mogućnosti daleko više napraviti sa skromnim sredstvima koje ovakav jedan kraj ima. Kad odete u Češku ili Francusku, tamo je sve blještavo, putevi su asfaltirani, imate ogromne dvorane, infrastrukturu, povezanost je neverovatna, ali nema duše. E tu sad moja balkanska ili jugoistočnoevropska duša može delimično pomoći, ali kako će se to odraziti na one trezvene Francuze, Rumune, Čehe i ostale koji odlučuju, to je sad druga stvar, tu ove emocije baš puno ne utiču – kaže Šćuric, koji je poreklom iz susedne Hrvatske.

Pored tople slovenske duše, Sokobanja prednjači i u niskim cenama, ali se kao glavni nedostatak navodi putna infrasturuktura, objašnjava nam Šćuric, koji je na putu do Sokobanje već imao prilike da na jednoj od udarnih rupa izbuši gumu na svom automobilu.

‒ Nisam mogao verovati da tako nešto postoji i moj prvi utisak je bio veoma loš, zbog tih pristupnih puteva, ali, nakon što smo ustanovili te potencijale koji su nama bitni i to što su oni voljni napraviti, onda se bitno promenio moj stav. Vi morate reći hiljadama ljudi koji će ovde doći autobusima, avionima gde dolaze. Međutim, prednosti su da je za bilo koga ovo vrlo jeftino i smeštaj, i hrana. Organizovati to na nekim drugim lokacijama je daleko skuplje. S druge strane relativno je blizu, puno bliže nego kada je prvenstvo u Rumuniji, Francuskoj, Engleskoj ili Poljskoj.

Ukoliko Upravni odbor donese odluku da se prvenstvo održi u Sokobanji, buduće domaćine očekuju ozbiljne pripreme i dosta posla. Iako trenutno ne raspolaže potrebnim kapacitetima, po svemu sudeći, ima realne šanse da na jesen postane evropska prestonica mažuro plesa.

‒ Sportska dvorana trenutno ne zadovoljava ni desetinu naših potreba. Mislim da tribina trenutno ima 250 mesta, a nama treba 2.000. Potrebno je dosta kreativnosti i jako puno improvizacija, a ovde su ljudi i te kako sposobni za to – ističe naš sagovornik.

Evropsko prvenstvo mažoretkinja, neće doneti koristi samo sokobanjskom turizmu i promociji mažuro plesa u Srbiji, već će od toga profitirati i okolna mesta s obzirom da se očekuje da smeštajni kapaciteti prevaziđu okvire same Sokobanje. 

 

1 thoughts on “Sokobanja nema puteve, ali ima dušu

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

7 − 3 =