Stefan Lobojević − kandidat za neimenovanog gospodara Sokograda

Društvo

O srednjovekovnom gradu Sokogradu ima vrlo malo istorijskih izvora. Podaci ukazuju da je sagrađen u vreme vizantijskog cara Justinijana i da je, kao jedno fortifikaciono utvrđenje, služio za odbranu od upada Slovena i Avara u dubinu Balkanskog poluostrva. Malim delom spominje se kao grad Sokolac u beleškama Konstantina Filozofa pisanim u vreme Despota Stefana Lazarevića, u kojima se prikazuje pohod odbeglog princa Muse, sina sultana Bajazita I, u narodu poznatog kao Musa Kesedžija. Tu se i Sokograd pominje kao jedan od  gradova koji su pali u to vreme.

Jedna narodna legenda direktno je vezana za ovaj srednjovekovni grad i za nastanak same Sokobanje. Ona govori o  neimenovanom gospodaru ovoga grada, koji je nakon pada sa konja i nemogućnosti da se i pridigne sa zemlje, začuo klokot vodenog ključa, okupao se u toj vodi i ozdravio, nakon čega je usledilo i naseljavanje prostora kućama i tvrdim zgradama.

Andra Gavrilović, srpski istoričar, istoričar književnosti i književnik, u svom romanu „Despotova Vlastela” iz 1896. godine spominje jedno ime: Stefan Lobojević, kao gospodar tvrdog grada Sokolca.

− To je jako interesantan izvor koji potiče od našeg romanopisca Andre Gavrilovića, koji je verovatno dolazio u to vreme do nekih podataka, koji su, verovatno, bili tada u crkvenim arhivima. Mi moramo da znamo da je naša zemlja nakon toga prošla kroz dva svetska rata. Koban za naše kulturno nasleđe je bio Prvi svetski rat, kada je na ove teritorije došla bugarska vojska, koja je veliki deo našeg kulturnog blaga uništavala. U tom periodu bugarske okupacije stradali su mnogi crkveni dokumenti do kojih je malo ko od naučne javnosti u to vreme stigao. Govorimo o vremenu kada je u Srbiji bio vrlo mali broj ljudi koji su se bavili istorijom. I moramo imati na umu da je veliki broj tih zapisa nepovratno uništen. Ali što se tiče Andre, mogli bismo pretpostaviti da je on imao dostup nekim arhivima, jer je to period pre svih ovih dešavanja, i da je on to jednostavno pretočio u svoj, da kažemo, istorijski roman. Iskreno smatram da on to nije mogao bez nekih istorijskih podataka, koje je verovatno našao i koji verovatno više ne postoje. Naravno, to je neka moja pretpostavka − kaže Petar Milojević, istraživač-saradnik (praistorija) Arheološkog instituta Beograd.

Još jedna legenda vezana je za neimenovanog zapovednika ovog srednjovekovnog grada. Narodna i prilično planetarna priča o nesrećnoj ljubavi Lepterije, kćeri gospodara Sokograda i Župana, sina gospodara obližnjeg Vrmaškog grada. Zbog neslaganja roditelja oko poseda, ova ljubav je rezultirala pogubljenjem otete devojke od strane očevih vojnika i utapanjem momka u najdublji vir reke Moravice. Pisac ovu legendu ne opisuje u svom romanu, a vlastelina Stefana Lobojevića stavlja u period oko 1402. godine, jedanaest godina pre samog pada Sokograda od strane turskih osvajača. Prikazuje ga kako jaše Moravičkom dolinom prema svome utvrđenom gradu Sokolcu, pored toplih vrela nad kojima su podignute tvrde zgrade. Pominju se i posete gospodarici tadašnjeg Vrmaškog grada, Marini, udovici Bana Krajinovića, nekadašnjeg protovestijara kneza Stefana Lazarevića, gospodarici utvrđenja čije se postojanje danas nazire samo u delovima zidina.

− Jako je interesantno i živopisno da je pisac izabrao baš Sokobanju i da je imao inspiraciju za te neke likove, koje nažalost nemamo u istorijskim izvorima. Moramo imati na umu da je ovde sigurno postojala crkvena arhiva koja je čuvala neke spise, neko kulturno nasleđe, ako ništa drugo, neke crkvene knjige sa imenima i prezimenima, i da je to verovatno stradalo tokom Prvog svetskog rata, a da prethodno nije zabeleženo kod istoričara i istraživača. Tako da možemo samo pretpostaviti da je Andra koristio nešto od toga. To se zaista naslućuje, i svako ko je čitao, može to da nasluti. Ali direktnih dokaza o tome još uvek nemamo − dodao je Milojević.

Iako je i dalje (ne)poznato ime i prezime gospodara, a da u tu ulogu ne stavlja ime nekog tuđeg čoveka i osvajača, Sokograd, sa svojim očuvanim zidinama, služi kao inspiracija ljudima. Pored direktnog ulaza brojna su mesta na Lepteriji sa kojih ovaj srednjovekovni grad možete posmatrati sa raznih strana i različitih visina. Veliki je broj ljudi koji u potrazi za avanturom u toku godine obiđe izletište Lepteriju, a kao poseban doživaljaj učine napor da obiđu i ovo utvrđenje koje se nalazi na istočnim kapijama Srbije.

U Sokobanji… Srednjovekovni grad Sokograd.

Deo iz dugometražno-dokumentarnog fima – Vlastelin „Motus in Petra”, o Stefanu Lobojeviću, kao zapovedniku i gospodaru Sokolca (Sokograda), možete pogledati u video-prilogu ispod.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

two × two =