Sedamdesetih godina započeo nagli uspon Sokobanje

Društvo

Sedamdesetih godina prošloga veka, a i po sećanjima drugih, u nekadašnjoj Jugoslaviji započeo je nagli uspon Sokobanje, kao banjskog lečilišta i varoši koja prima goste zarad oporavka ili u smislu turizma. U Banji pod, kako se uvek navodi Ozrenom, dolazili su gosti iz svih nekadašnjih jugoslovenskih država. Potrebu za luksuzom prevazilazila je želja da se ovde boravi. Tako se tokom održavanja „Prve harmonikeˮ, kako pamte stariji, spavalo i na terasama pod strejom i krevetima postavljenim na otvorenom.

Tih sedamdesetih godina je Sokobanja imala SIZ (Samoupravnu interesnu zajednicu) stanovanja, SIZ dečje zaštite, SIZ socijalne zaštite, zatim SIZ zapošljavanja i informisanja, kao i 103 delegacije i 956 delegata mesnih zajednica i 66 delegacija i 591 delegata Osnovnih organizacija udruženog rada. Sada već daleke, 1979. godine broj birača iznosio je 19.470.

Tada su novoizgrađeni objekti bili hotel „Zdravljakˮ sa 400 postelja, hotel „Sunceˮ sa 264 postelja i Zavod za rehabilitaciju, koji je imao 200 postelja. Novi su bili i Privatno-turistički centar sa autobuskom stanicom, restoranski i magacinski prostor Odmarališta RVI, Upravna zgrada sa skladišnim prostorom RO „Trebičˮ, Dečja ustanova „Buckoˮ, objekte infrastrukture i Radio Sokobanju.

Do kraja 1979. godine u planu je bio i završetak Fabrike za proizvodnju predmeta od plastike, fabrike za proizvodnju predmeta od bakra, Koaksijalni kabl Sokobanja-Aleksinac i rekonstrukcija centra trga Sokobanje., Lečilište na Ozrenu biva uključeno u lanac zdravstvenih ustanova SR Srbije1976. godine. Tih godina Banja Jošanica sa svojim nadaleko čuvenim lekovitim vodama dobija i ambulantu. U domaćoj radinosti Jošanica je imala 950 postelja koje je godišnje koristilo oko 5000 gostiju sa prosečnim boravkom od 12 dana. Tri prodavnice mešovite robe, Poštu, a povezana sa osam autobuskih polaznika dnevno sa Sokobanjom.

Kao komunikacija između gostiju i njihovih porodica veliku ulogu igrale su tadašnje razglednice i fotografije Sokobanje načinjene fotoaparatima. Preko njih, a reklo bi se da su ostale ne samo u sećanjima kao papir i slika nego i u arhivama i ličnim posedima mnogih građana, danas možemo ponovo videti jedno vreme i kako je nekad izgledala Sokobanja, ali reklo bi se pod pet planina. Banja pod Devicom, Banja pod Rtnjem, Krstatcem, Bukovikom…Banja pod Ozrenom.

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

4 × five =