Neki dani vas prosto obraduju svojim fenomenima, koje ukoliko imate sreće ili ste po prirodi ranoranioc, možete uočiti na nebeskom svodu. Tako se i ova duga pojavila baš u zimu, po nekim izvorima kada se ređe viđa, u ranim jutarnjim časovima na nebu iznad Sokobanje.
Duga je optička i meteorološka pojava vidljiva na nebu prilikom prelamanja sunčevih zraka kroz sitne vodene kapi. Javlja se najčešće nakon kiše, a ova, fotografisana jutros ok 7 časova, pojavila se u punom sjaju i intenzitetu tik pred samu kišu.
One po svome izgledu mogu biti, pored primarnih i sekundarnih (sa jednim ili dva luka) i tercijarne i kvartarne, ali se kao takve retko viđaju. Mogu biti i monohromatske. Narod je uvek ovaj fenomen vezivao za događaje i pridodavao im, sa njihovim pojavljivanjem, kako one sretna predskazanja i verovanja tako i ona druga manje sretnija. Dugo se verovalo u njenu materijalnu i magijsku prirodu u izrazima „hodati po dugi, proći ispod njeˮ – sreća, bogatstvo. Smatrana je u grčkoj mitologiji vezom ili putem kojim se može od zemlje doći do neba. Prema kineskoj mitologiji,duga je prorez na nebu koji je napravila boginja „Nuvaˮ koristeći kamenje od pet različitih boja. Prema hrišćanskoj mitologiji, Bog je nakon Nojevog potopa stavio dugu na nebo kao znak novog saveza Boga i ljudi.
Postoje neka verovanja da uočavanje duge u zimu obećava sreću u čitavoj godini. Takva se sreća deli sa članovima porodice, prijateljima i drugima kako bi se to malo sreće, slučajno viđeno, prenelo i na njih. Ima i onih verovanja, da kažemo narodno- prognostičarskih, koja viđenje duge u zimu na hladan i sunčan dan, povezuje sa očekivanjem ozbiljnog mraza, zapravo promene vremena.
Bilo kako bilo…Da li kao meteorološki i prirodni fenomen. Da li kao verovanje podstaknuto različitim horizontima ljudske mašte, lepo je u jutarnjim časovima posmatrati ovu igru svetla i vodenih kristala na plavetnilu svoda. I naravno, malo sreće i fotografija, podeliti sa drugima.
